Uzori i ishodišta

(grč. plassein – oblikovati, tvoriti, plástēs, - oblikovatelj, stvaratelj)
Plastična ili površinska anatomija, kao grana opisne anatomije, bavi se vanjskim oblikom i anatomskim varijacijama tijela, a predmet njenog proučavanja su skeletni sustav zglobova i mišićni sustav, njihova funkcija, izgled u pokretu, kao i utjecaj na vanjski oblik tijela. Za razliku od ostale dvije grane anatomije, sustavne i topografske, plastična je anatomija u službi umjetnosti i umjetnika, sa zadaćom da uoči sve ono što je važno za vanjski oblik tijela, izostavljajući pri tome iz opisa sve unutarnje organe koji se ne odražavaju na površini tijela.
Za potrebe plastične anatomije ljudsko je tijelo podijeljeno na četiri osnovna dijela: glavu, trup, te gornje i donje udove (u Plastičkoj anatomiji izrazi za udove su objimala i kračišta).

 

Antropometrijski prikaz ljudskog tijela, tuš na pausu, sign. d.d.k. VK., Plastička anatomija (str.12)

Još prije 50 godina svaki učenik umjetničke škole morao je risati godinu dana po sadrenim odljevima prije no je smio da riše po naravi. U drugoj godini risalo se izmjenice po sadru i po naravi pa se je vidjelo , kako je najprije risanje po sadri utjecalo na risanje po naravi, a onda opet obratno, kako su crteži po sadri postajali življi iza risanja po naravi. U drugoj godini risali su na nekim akademijama sadrene odljeve cijelih kipova u malom formatu, a na naprednijim školama u životnoj veličini.

Polykletov i Lysippov kanon, Myronov Dyskobolos i Farneški borac (Herkules Farnese, Lizip), savjesno se i točno proučavao , da se učenik nauči vidjeti i shvatiti na klasični način mirno tijelo i tijelo što se živo kreće. U trećoj godini počelo se risati i slikati danju po modelu, a večerom se risalo dva sata po živom modelu. Za svaki akt trebalo je 12 sati risanja. U četvrtoj godini slikali su danju i glave i akt u naravnoj veličini. Na večer risali su akt isto kao i u trećoj godini. Akt je stajao mirno i nepomično u koncentričnom umjetnom svjetlu. Kad je učenik na ovaj način učio 4 godine u općoj školi 4 godine za risanje i slikanje, stupio je u špecijalnu školu pojedinih profesora, kod kojih je samostalno radio obično tri godine, katkad i duže. Deffreger bio je već glasovit umjetnik kad je još uvijek bio kod Pyloti-a u špecijalnoj školi. Makart je rano otišao od Piloty-a.

Vježbe u pamćenju oblika i kretova nije uopće bilo u školi za crtanje. Anatomija se vrlo površno učila u Beču, u Monakovu nikako. Obratno su perspektivu u Monakovu bolje podučavali, nego li u Beču.

Francuska akademija u Parizu nadvisila je strogošću priprave, imenito u crtanju i slikanju golog tijela, sve savremene umjetničke škole. Učenici franc. akademije natjecali su se na koncu opsežnih i temeljitih priprava velikom slikom ili kipom za Prix de Rome. (Isidor Kršnjavi - predgovor knjizi Milenka Gjurića: Slobodno crtanje čovječjeg tijela, Zagreb: Knjižara A. Ćelap, 1931.)

Miron: Dyskobolos, oko 450.pr.n.e., Gliptoteka HAZU, Zbirka sadrenih odljeva antičkog kiparstva