Rudolf Valdec: rukopisna posveta studentima

Mada je u zajedničkim autorskim projektima kakva je i Plastička anatomija, nezahvalno, ako ne i nemoguće precizno razlučiti pojedinačne doprinose, sa sigurnošću je utvđeno Valdecovo autorstvo popratnog teksta, kojeg je rukom ispisao na čak 184 lista. Taj neredigirani rukopisni dio sročen u formi predavanja, prati metodički zadanu sadržajnu strukturu anatomskog udžbenika, ne iscrpljujući se isključivo u anatomskim opisima. Valdec je u njega udahnuo znanje i iskustvo, ali i svu svoju dobrohotnost, oblikujući ga kao povezujuće tkivo koje u mnogim dijelovima suptilno otkriva njegovu pedagošku posvećenost i iskrenu naklonost studentima. Autorski doprinos očituje se u pojašnjenjima, prilagodbi i kontekstualizaciji materije, baziranim na domaćim prilikama bliskim studentima. Osobnijim je tonom pisan uvodni dio u kojem se obraća studentima, naslovljen O antropologiji – Prolegomena k Plastičnoj anatomiji, kao i zaključno poglavlje pod nazivom Parerga i Paraleipomena. No i ostala poglavlja, ma kako stručnog sadržaja, protkana su njegovim osobnim komentarima i razmišljanjima. Odabrali smo stoga nekoliko Valdecovih citata, iz kojih  se mogu iščitati naznake njegovih filozofskih i religijskih razmišljanja, poučna i često duhovita predočenja šturih znanstvenih podataka, zaključno sa nizom osebujnih motivacijskih poruka upućenih studentima.

O čovjekovom položaju u svijetu: Sve što čovjek radi; - radi za sebe, radi zbog sebe, i stvara iz sebe. I od onda, gdje čovjek postaje svijestan samoga sebe, počinje upoznavati se, uredjuje svoj okoliš i teži za snagom i moćju. Kad je nadjačao svoju okolinu te sredio i sebe, to jest nadjačao i svoje pogubne pohote, počeo je da oplemenjuje sebe i svoju okolinu, i tako prosledjuje u napredku i kulturi svojoj, stepenicama razvitka k višjoj prosvjeti, kojoj je temelj moral, ćudoredje, kojeg je čovjek sam sastavio i sadjelao si pravilnik živstvovanja. (iz Prolegomene k Plastičnoj anatomiji)

O metodama antropologije (Valdec je pred sebe stavio težak zadatak, definiranja antropologije koja je u to vrijeme još uvijek prolazila proces točnog određenja, što je očito i bio razlog određenih netočnosti u objašnjenju): (…) dio somatičke antropologije jest antropometrija koja se bavi smjerivanjem čovječjeg tijela i njegovih dijelova raznih rasa ljudskog roda te comparacijom (usporedjivanjem) pojedinih dijelova raznih pre i sad živućih ljudih, te zrelenjem i dekadancom pojedinih rasa, rodova i čovječjih individua (…) Psychički ili subjektivni dio antropologije, obuhvaća sve teoretičke nauke i discipline svih granah sveopćeg znanja (des Uniwersalen Wissens) (…) U prvom redu, čovječjeg nastojanja da dokuči umom najvažnije o svojoj opstojnosti, ishodište, svrhu i svoju vrijednost i okružujućih ga stvarih i tvarih (den Stolb und Drüger). (iz Prolegomene k Plastičnoj anatomiji)

 

Razmjernost (proporcija) čovječjega tijela, tuš na pausu, Plastička anatomija - Antropometrija (str. 277, 278)

O umjetnosti i ulozi umjetnika: Čovjeka - koji sa svojom okolinom koja ga okružuje čuvstvuje; - kojega sve ono što ga okružuje zanima, koji promatra i bilježi vanjske utiske; te iste na svoj način zamjećuje, te onda iste svijetu i javnosti na svoj način priobćuje; - toga i takova čovjeka svijet zove i naziva umjetnikom (…) Da umjetnici, preduzetu si cjelinu živo predočiti uzmognu, moraju njene dijelove i unutarnju sadržinu, iz kojih je sastavljena, a i svrhu i cijel dobro proučiti. Čim su dijelovi bolje proučeni i detail poznat, tim će cjelina biti vjernije prikazana i izražena, a slovo ili hiroglif, biti će savršeniji. (iz Uvoda I.)

O anatomiji u umjetnicima antičke Grčke: Rekli bi oni su gledanjem upili one naravne forme i kipovi i slike bili su im savršeni i bez poznavanja anatomskih dijelova čovječjeg tijela. Njihova pjesnički vedra duša estetičko ulijevale im njeko zgražanje i pietetski strah pred mrtvim i pred smrću. Ali ipak usprkos toga bilo je medju njima muževa koji su to zgražanje i strah potisnuli i prebolili, jača je bila želja u njima za temeljitim iskustvenim i dubljim znanjem i poznavanjem bitnosti, no što se na površini oblika odrazuje i tek samo pričinja. Nisu se zadovoljili prividnošću kao etičko površniji individuum (…) (iz Uvoda I.)

Poliklet: Doriforos (Kopljonoša), 5.st.pr.n.e., Gliptoteka HAZU, Zbirka sadrenih odljeva antičkog kiparstva

O materiji: Baš od onda od kada datira vječnost, od onda postoji i materia to i takova obstojnost, kao što je i neizmernost, ne može ni naš um jasno predstaviti, jer u našem kratkom životu i na ovoj zemaljskoj kori imadu ipak stvari i razvoj koji nas okružuje barem neki početak i naslućujući kraj (…) Svemožna pramati priroda iz ove tvari koju religija zove ništa iz kojega je Bog stvorio svijet, iz ove tvari uobličuje nas i sve što na našoj zemaljskog kuglji i izvan nje u svemiru bitiše (…) (Iz Myologije)

Rudolf Valdec: Stvoritelj svjetova, plaketa, 1923., Gliptoteka HAZU, Zbirka medalja i plaketa

O prosvjetiteljskoj zadaći umjetnika u kultiviranju estetskog osjećaja: Svaki zdrav i normalan čovjek koji zaslužuje da nosi ime “homo sapiens” teži da postane bolji, da su mu želje uzvišenije, okolina ljepša a i on teži da bude uredan a i po mogućnosti lijep i zdrav. Homo sapiens ljubi sve što je napredno i lijepo, ali  nije svakomu dano da ono što je lijepo da može načiniti, ali on voli lijepo, hoće da posjeduje sve što mu se mili. (…) Taj ures te težnje moramo naučiti kako se dadu izvesti i načiniti, da budu napredne, bolje načinjene. Danas se više niti naš šestinčanin ne klanja na križanju iz Zagreba u Šestine onomu starom plehnatom nafarbanom Kristušu, već u njem pobudjuje ćuvstvo pobožnosti i uzvišenosti ljepše i bolje sadjelano kipovje i slike (…) danas umjetnik mora savršenije svoje umjetnine uobličavati (…) da to uzmognemo moramo marljivo učiti i gledati ono što hoćemo prikazati, naime mi koji hoćemo da tvorimo ono što homo sapiens voli što ga diže i u njemu pobudjuje udivljenje i uzvišene osjećaje koji se slikom kipom ili jednom rječju umjetninom pobuditi dadu. – time mislim da sam mnogo rekao i prelazim na anatomički detail. (iz poglavlja Ukočenje pojedinih dijelova našeg tijela i ritmičkog gibanja,)

Rudolf Valdec: Isus Spasitelj, sadreni model, Fototeka ARLIKUM HAZU

Primjer odnosa misaonog procesa i položaja tijela: Misaoni kakav konkretni zaključak, empiričkih ili iskustvenih utisaka (…) individualno ili sopstveno mišljenje izrazuje čovjek u momentu kad je većina mišićja u napetom stanju ili u djelovanju, a to je onda kada čovjek stoji. (iz poglavlja Ukočenje pojedinih dijelova našeg tijela i ritmičkog gibanja)

O najčešćem položaju tijela: (…) Najvažnije a i najčešće kretnje koje tijelo giblje a najmanjom djelatnosti mišica, odmicanjem tijela s jednog mjesta na drugo, izmjeničnim djelovanjem kračišta i extremitas inferior, nazivamo jednom riječju hod(..) (iz poglavlja Ukočenje pojedinih dijelova našeg tijela i ritmičkog gibanja)

Hod, tuš na papiru, Plastička anatomija -  Ukočenje pojedinih dijelova tijela (str. 173)

O uzročnom odnosu čovjekove fizionomije i položaja tijela: (…) Uz izražaj lica poprima i cijelo tijelo svoju Physiognomiju (…) Čvrsto stojeće noge, tvrdo ukoćena glava na hrbtenjači izrazuju srčanost, tvrdost ili prkos. Čvrsto napred stupiti izražava zahtjevanje, najme zapovijed ili koga napasti. Kad se pred čin zgražamo ili se čega bojimo tad u momentu tom gornjim tijelom se povučemo nazad. Strasti kao ljubav, želja, srditost, osveta, privlače nas glavom i gornjim tijelom k onom predmetu koji je ista uzbuđenja i ćuvstva u nama pobudio. (iz poglavlja Ukočenje pojedinih dijelova našeg tijela i ritmičkog gibanja)

O Camperovom kutu: (…) U XVIII. vijeku holandski slikar Camper mnogo se bavio sa antropologijom, promatrao i proučavao mnogo lubanja ljudih i životinja te se bavio komparativnom anatomijom. Načinio je spravu za mjerenje razmjerja položaja u kojem stoje organi životinja napramu izbočine velikog mozga ili kako to velimo izbočinom čela (…) Mnogim umjetnikom dogodio se ali Mahler da su htijući oponašati antiku mjesto izrazito klasičnih glavah načinili bolestne glavurde koje naš narod zove vodenjače, gdje su čelo pred lica turali preko 90 ° (…) (iz poglavlja Karakteristika kostura glave - Physiologija lica, Mimika)

Mimika, olovka na papiru, Plastička anatomija - Mimika (str. 258, 260)

O umjetnosti kao jedinoj religiji umjetnika (uz stihove J. W. G von Goethea Zahme Xenien IX): (…) ruke Vam klonule, glava se spustila na prsa, a Vi i nehotice uzdigli srdce i veličali, začudjeno to stvorenje i bez riječi, i bez misli nasladjivali se tim prizorom, Vi – Vi ste bez riječi i misli bez gestah i volje, Vi ste molili. O mladja braćo moja, ne, nestidite se mekoće ove, ne stidite se poniznosti te, to je sveto ćuvstvovanje umjetnikove pobožnosti.

Wer Wissenschaft und Kunst besitzt,
hat auch Religion;
wer jene beiden nicht besitzt,
der habe Religion.
To kaže mudri Goethe.

O radu i upornosti: Raditi, a ne zdvajati!(…) Raditi bez prestanka, ali i bez žurbe, bez prlivosti (Hast). To je zadaća čovjeka na ovoj zemaljskoj kori, a samo u radu jest čovječji spas (…) Radi! Čini dobro, pa u vodu baci. O koliko su to velike riječi naše proste narodne psihe. O koliko mudre, o koliko duboke riječi (…) Sudbina, ona imade samo jedno, jedincato sredstvo da nas oplemeni, da nas unapredi naobrazi i poboljša, a to je rad. – O koliko značenje leži u radu. – jer, Radom se čovjek usavršuje. Usavršuje se jer stiče iskustvo, a veliko iskustvo i razborito prosudjivanje i sravnjivanje jest mudrost (…) Nemoguće! Ta riječ ne obstoji u svemiru! (…). (iz Parerge i Paraleipomene)