Nastava anatomije nakon Valdeca i Csikosa

Nakon smrti Rudolfa Valdeca 1929. godine nastavu Anatomije čovjeka na Akademiji preuzima kao vanjski suradnik dr. Jakov Kiljman, asistent prof. dr. Drage Perovića, gdje predaje do 1933. Poslije Drugog svjetskog rata nastavnik je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, gdje 1958. objavljuje knjigu Plastična anatomija.

Od 1933. do 1939. nastavu anatomije vodi slikar Omer Mujadžić. Slijede predavači vanjski suradnici,  dr. Vjekoslav DuančićMilan Bevandić (1940.-1945.). Nakon Drugog svjetskog rata nastavu preuzima prof. Krsto Hegedušić (1945.-1950.), te ponovno Omer Mujadžić od 1947. do 1949. Krsto Hegedušić (1901.-1975.), akademski slikar, redoviti profesor i akademik, na Akademiji je djelovao od 1937. do 1969. godine. Predavao je predmete Mali akt, Anatomija čovjeka, Crtanje po prirodi i Konstrukcija čovječjeg tijela. Godine 1936. Hegedušić je počeo službovati kao pripravnik, docent je postao 1940., a 1945. je imenovan redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti. Od 1950. vodi Majstorsku radionicu. Za predmet Anatomija izradio je Mapu anatomskih skica, koja se čuva u Arhivu Akademije likovnih umjetnosti.

   

Mapa anatomskih skica Krste Hegedušića, Večernji akt u vezi sa Anatomijom, 1922.-1950., Arhiv ALU

Pedagoška metoda Babić-Hegedušić

Godine 1938. na Akademiji likovnih umjetnosti u prvom tečaju Slikarskog odsjeka počela se provoditi kasnije popularno nazvana Metoda rada Babić-Hegedušić. Ta je metoda uvedena iz potrebe da se detaljnije razradi plan likovne nastave, koji je do tada ovisio isključivo o afinitetima profesora predavača.

Čitava je metoda razdijeljena na nekoliko poglavlja po semestrima. Prema Hegedušiću „cilj obuke i tečaja je da svaki đak krajem godine može korektno nacrtati bilo koji živi ili mrtvi objekt, sam ili u prostoru – dokazujući osnovne elemente karaktera tog objekta.“ Uz praktičnu obuku uključuje se i teoretska. Obuka mora motivirati đake, primjenjuje se individualno, a izbjegava se šema ili kalup koji ubija darovitost i volju.  Usporedba sa prijašnjim sistemom nastave: cijele prve godine se crtala glava, a tek u drugoj se prelazilo na akt.

Na primjer, kod razrađivanja „Karakteristike ljudske glave po dobi i spolu, nastavnik ne postavlja šablonski modele glave dječaka, žene i muškarca da ih zatim nacrtane više ili manje savjesno korigira. U prvom redu dolazi tumačenje kanona i njegove relativnosti, što se objašnjava na primjerima: tumačenje Camperovog ličnog kuta i kuta donje čeljusti, koji prema dobi i spolu znatno varira. Zadaci da se nacrta glava dječaka po odljevu od sadre bilo kojeg majstora antike ili renesanse upotpunjeni su odmah komparacijom glave iste dobi po živom modelu. Isto tako glava žene (Venera Milonska-živi model), glava muškarca (Apolo Belvederski-živi model), glava starca (bilo koja glava starca antike – živi model). U gotove crteže i po sadrenom i po živom modelu ucrtavaju onda đaci kostur, koji im najbolje objašnjava antropološke razlike lubanja, razlike veličina Camperovog kuta. Teorija se sastoji u tumačenju morfoloških razlika lubanja prema rasama i vrstama (antički ideal), lični kut bijele rase, crne rase, gorile, psa, ptice, zmije), o simetriji i odstupanju od nje, položaj uha, očiju (kod bijelca i žute rase), a sve diferencijacije objašnjava nastavnik crtežom. Pri tim metodičkim razrađenim jedinicama pazilo se da se ne uništi individualni karakter crteža pojedinca i da egzaktnost ne pređe u kalup. Iz tog razloga stalno su se provodile vježbe: croqui bez pomoćnih linija i skitzen-buch-i koji đaci crtaju i izvan škole.Ta metoda primijenjena je na đake Prvog pripravnog tečaja i već u prvoj godini pokazala je pozitivne rezultate. (iz članka Zdenke Munk Kako uče naši budući likovni umjetnici. Metode rada Babić–Hegedušić, Novosti, 32, Zagreb, 1938.).

Nakon Krste Hegedušića anatomiju su predavali Vjekoslav Rukljač (1948.-1986.), akademik Vjekoslav Parać (1950.-1958.), Ivan Lovrenčić (1971.-1977.), vanjski suradnici – akademkinja Jelena Krmpotić Nemanić i dr. Hrvoje Gomerčić (1981.-1984.), Rudolf Labaš (1981.-2011) te Željko Lapuh (2011.-2018.).