Crtice iz prošlosti Akademije

Kostur-tramvajac

Vrlo brzo nakon osnutka Privremene više škole, za potrebe predmeta Anatomija, nabavila su se dva prava ljudska kostura. Još uvijek na Akademiji kruži legenda da je jedan od tih kostura pripadao nepoznatom vozaču zagrebačkog tramvaja. U to vrijeme, rasvjeta je bila slaba, tek poneka žarulja u dugačkim hodnicima koji nisu bili grijani, pa je priča o kosturu tramvajcu dodatno podgrijavala maštu. Kostur se i danas nalazi na Akademiji, ali se ne koristi u nastavi. Studenti su se uvijek rado šalili s modelima kostura, stavljajući im oko vrata šalove i na lubanje kape.

Leonardo Losciale, student 3. godine preddiplomskog studija Kiparstvo

Profesor Ljubo Babić i lubanja

Babićev atelijer na 1. katu akademije ( uz slikarske škole J. Kljakovića i M. Vanke te grafičku školu M. K. Crnčića) nalazio se odmah do stubišta, a u njemu se nalazila njegova crvena fotelja. Na stoliću uz fotelju Babić je držao ljudsku lubanju koju je imao običaj pogladiti dok je držao ispite iz Povijesti umjetnosti. Kako je bio čovjek kazališta, priča se, da se često teatralno ponašao, što je zbunjivalo sugovornike.
Na vratima njegovog atelijera je pisalo: „Uzaludno je kucati, vrata se ne otvaraju!“

Ljubo Babić: Lubanja, ulje na platnu, nedatirano, d.d.k. Lj.B. ARLIKUM HAZU, Fototeka

Profesor Krsto Hegedušić i vreća krumpira

Kako bi mogao pregledati sve radove svojih studenata iz predmeta Crtanje akta, Krsto Hegedušić je uveo sistem korekture - blitz korektura. Šetajući između štafelaja, dobacivao bi studentima: Kolega, što ste to nacrtali, vreću krumpira ili model? ili Jel to palac ili krumpir? Priča se da se posebno volio šaliti s opaticama studenticama, koje nikada ne bi detaljno nacrtale dio tijela između nogu.

Marija Braut: Portret Krste Hegedušića, nedatirano, Fototeka ALU